Svjetski dan svjesnosti o autizmu

 

Svake se godine na današnji dan 2. travnja, obilježava svjetski dan svjesnosti o autizmu. No, da bi javnost bila svjesna postojanja osoba s poremećajem iz autističnog spektra u društvu u što većoj mjeri, kako bi mogla biti senzibiliziranija za njihove potrebe, ali i podupirati njihove kvalitete na adekvatan način, ona se mora, kao i kod svega drugog u životu, voditi željom za učenjem. Znanstveno utemeljeni podaci koji se bave problematiziranjem tematike poremećaja iz spektra autizma, kao i svi ostali sigurni su i pouzdani, stoga se na njih vrijedi oslanjati jer, tko zna, možda će se jednom netko od nas naći u izravnom kontaktu ili čak i suživotu sa osobom sa nekim od poremećaja iz skupine autističnog spektra pa će svaka spoznaja dobro doći.

Prva stvar na koju se najvažnije osvrnuti jest pitanje, što je to uopće autizam? Prema definiciji koju nam daje Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje, autizam je poremećaj u kojem dijete ne može razviti normalno društveno prihvatljivo ponašanje, dijete se, umjesto toga, ponaša kompulzivno i ritualno te ne uspijeva razviti inteligenciju svojstvenu većini ljudi iz njegove okoline.

U poremećaje iz autističnog spektra spadaju: Autistični poremećaj, Rettov poremećaj, Dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu, Aspergerov poremećaj, Pervazivni razvojni poremećaj koji je neodređen jer se pojavljuje u kombinaciji sa atipičnim autizmom te ga je samim time vrlo teško ili gotovo nemoguće dijagnosticirati kao jednog od zasebnih problema koji utječu na ponašanje djece i mladih, ali i odraslih s autizmom jer se teško razlikuje ponašanje koje se odlikuje karakteristikama atipičnog autizma i Pervazivnog razvojnog poremećaja.

Unatoč tome što je razlog nastanka autizma nepoznat i ne može se točno reći što je točno do njega dovelo, brojna istraživanja provedena na uzorcima jednojajčanih blizanaca, pokazala su da bi predispozicije za mogućnost rizika od pojave poremećaja ovog tipa mogle vrlo lako biti genetski uvjetovane, no to ne isključuje mogućnost da samo jedan od blizanaca dobije autizam, već genetika jednojajčanih blizanaca povećava šanse da od poremećaja iz autističnog spektra obole oba blizanca.

Znakovi autizma obično se pojavljuju u prvoj godini života, uvijek prije treće godine. Poremećaj je 2 do 4 puta češći u dječaka nego u djevojčica. Autizam se razlikuje od mentalne retardacije ili oštećenja mozga, premda se u neke autistične djece pojavljuju i ti poremećaji.

Podaci Centra za autizam u Zagrebu govore sljedeće: učestalost rasta pojave poremećaja iz spektra autizma u proteklih 50-ak godina povećala se za gotovo 15 puta. Detaljne analize pokazuju da se poremećaj autističnog spektra na godišnjoj razini dogodi na otprilike 20 od 10.000 novorođene djece u svijetu. U Hrvatskoj je ukupno oko 8.000 djece s nekim oblikom poremećaja iz spektra autizma.

 

Kako prepoznati mogućnost da je dijete u široj okolini, dijete s poremećajem iz spektra autizma?

  • Ima teškoće u interakciji s drugima.
  • Smije se ili hihoće bez vidljiva razloga.
  • Malo ili nimalo kontakta očima.
  • Izgleda neosjetljivo na bol.
  • Osamljuje se; distancirano ponašanje.
  • Vrti predmete.
  • Neobično je vezano i zaokupljeno predmetima.
  • Upadljivo je hiperaktivno ili krajnje pasivno.
  • Ne može učiti na uobičajen način.
  • Ustraje na jednoličnosti; pruža otpor promjenama u rutinama.
  • Ne pokazuje strah od opasnosti.
  • Ustrajno se, nemaštovito igra.
  • Ponavlja riječi ili fraze umjesto uobičajenog govora (eholalija).
  • Ne želi fizički dodir (maženje).
  • Ne reagira na verbalne pozive; ponaša se kao gluho.
  • Ima teškoće u izražavanju potreba; koristi geste ili pokazuje umjesto riječi.
  • «Tantrumi», «ispadi bijesa» – pokazuje izrazitu uznemirenost bez vidljivog razloga
  • Neujednačene vještine fine i grube motorike – ne želi «pucati loptu», ali slaže kockice.

 

Što možemo naučiti o djeci s autizmom, uzimajući u obzir njihovu perspektivu stanja u kojem se nalaze?

Ja sam dijete s autizmom. Ja nisam «autističan». Moj autizam je samo jedan aspekt mog karaktera. On me ne definira kao osobu.

Moja percepcija je poremećena. To znači da uobičajeni prizori, zvukovi, mirisi i okusi, kretnje koje vi možda uopće ne primjećujete u svakodnevnom životu mogu biti vrlo bolno iskustvo za mene.

Molim vas razlikujte neću (ne želim) i ne mogu (nisam u mogućnosti to napraviti). Receptivni i ekspresivni jezik meni su podjednako teški.

Ja razmišljam vrlo konkretno. Doslovno interpretiram jezik.  Fraze, igre riječima, dosjetke, nijanse u izgovoru i sarkazam nisu nešto što ja razumijem i molim vas nemojte ih upotrebljavati u razgovoru.

Budite strpljivi s mojim ograničenim rječnikom. Meni je teško izreći što u stvari trebam/želim kada ne znam izraziti riječima ono što osjećam. Pripazite na moj govor tijela, povlačenje, uznemirenost ili druge znakove koji upućuju da nešto nije u redu.

Izražavanje i jezik ne idu mi baš sjajno, bolje mi ide vizualno učenje. Radije mi pokažite kako treba nešto učiniti nego da mi to pokušate objasniti riječima.

Usmjerite se na ono što mogu i znam učiniti, radije nego na ono što ne mogu ili ne znam. Kao i ostala djeca, lakše mi je učiti u okruženju koje uvažava različitosti.

Pomozite mi u socijalnoj interakciji. Možda izgleda kao da se ne želim igrati s ostalom djecom u parku, no najčešće samo ne znam kako započeti razgovor ili druženje.

Pokušajte utvrditi koji su «okidači» mojih emocionalnih ispada. Ti ispadi, epizode, kako god da ih želite zvati, ma kako vama užasavajuće izgledali, meni su još strašniji događaj.

Zapamtite da se autizam događa meni, ne vama. Bez vaše podrške moje šanse za uspješno samostalno odrastanje su male. Uz vašu podršku, mogućnosti su veće nego što možda mislite. Vjerujte – ja sam toga vrijedan.

Poticanje djece s autizmom na usvajanje razvojno primjerenih aktivnosti, implicirati će razvoj kvalitetne komunikacije s roditeljima, razvoj sposobnosti ostvarivanja socijalnih kontakata kroz dječju igru, za što su pogodni i odlasci djeteta na terapiju igrom, gdje se putem sveobuhvatne psihološke procjene djeteta dolazi do zaključaka o potrebi za ranom intervencijom i postupcima prevencije koje je potrebno učiniti  za smanjenu afektivnost poremećaja iz spektra autizma na dijete, ali moguće je i smanjenje stigmatizacije od strane šireg društva prema toj djeci, što će biti olakšavajuća okolnost za roditelje jer neće razmišljati da je autizam posljedica roditeljskog odgoja ili pak da su u nečemu u njihovoj svakodnevici pogriješili.

 

Za obilježavanje svjetskog dana svjesnosti o autizmu, koji se uzastopno odvija od 2008. godine, važna je činjenica da se taj dan svake godine na brojnim gradskim trgovima obilježava puštanjem plavih balona u zrak točno u podne, no ove se godine to nije dogodilo zbog novonastalih okolnosti u promjenama načina života uzrokovanih koronavirusnom infekcijom koja je poharala cijeli svijet. Umjesto toga čina, a kako bi se današnji dan obilježio na dostojanstven način kakav mu i dolikuje, ostati će se u kućama i poslati će se snažna poruka zajedništva i ljubavi jednih prema drugima pa i prema osobama s autizmom – da je potrebno ostati doma, upravo iz razloga kako bi bilo što više ovakvih okupljanja u budućnosti, što će se postići sprječavanjem širenja zaraze, koje je preduvjet da dobijemo ovu bitku protiv opasne pandemije.

 

Literatura:

  1. http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/zdravlje-djece/dusevni-poremecaji/autizam
  2. http://autizam.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=185&Itemid=103&lang=hr
  3. http://ordinacija.vecernji.hr/zdravlje/ohr-savjetnik/ovih-7-odstupnja-u-razvoju-djeteta-mogu-upucivati-na-autizam/
  4. https://www.eglas.hr/autizam/
  5. https://www.autizam-suzah.hr/autizam/
  6. https://www.glasistre.hr/hrvatska/poruka-uz-svjetski-dan-svjesnosti-o-autizmu-ostanite-kod-kuce-633205

Marko Turščak